Treskavica: Rakitnica-Barice-Đevigrad-Mala ćaba (31.05.2020.)

Jučerašnju turu od 20-tak kilometara sa Planinarskim klubom "Nomadi" smo započeli kod Fatinog izvora, do kojeg se dodje nakon 10-tak minuta vožnje makadamskim putem od sela Rakitnica. Bageri koji su krčili šumu su napravili ogromno blato, pogotovo na samom početku i malo iznad drugog izvora, tako da nam je to na samom početku otežalo put. Na nekim djelovima je prilično duboko blato, tako da se treba stvarno pažljivo kretati i gamašne su preporučljive. Iako je teško izbjeći upadanje, to nas nije spriječilo da prodjemo i tu dionicu i dodjemo do sljedecih barijera. Nakon nekog vremena i ulaska u šumu, na putu smo naišli na sasječene balvane koji su dodatno otežavali prolazak. Srećom, taj dio nije toliko dug, tako da smo vrlo brzo uspjeli doći do proplanka i spomen obilježja kod kojeg počinje uspon prema Baricama kroz kleku. Put je prilično interesantan i iako je okolo kleka, hoda se cik-cak po uskom, raskrčenom puteljku. Izlaskom nas očekuje kratki prelaz kroz sipar. Nakon uspona na Barice, ide lagana šetnja od nekih sat vremena do vrha Đevigrad. Jedan dio je pokriven gustom klekom, ali nije neprohodivo. Staze su prilično dobro obilježene, tako da se baš i ne može skrenuti sa puta, ako se prate markacije. Postoji opasnost od mina, tako da treba isključivo kretati stazom. Na Đevigradu se vide i rovovi i gnijezda, pored kojeg stoje rastavljene minske naprave kao znak da se ne bi tu trebalo kretati. Nastavili smo grebenom do putokaza ispod krševitog masiva iznad kojeg se nalazi Mala ćaba. Putokaz ne prikazuje nimalo tačne omjere, ali moze služiti za usmjeravanje. Tu smo skrenuli desno, ispod i prošli kroz Hercegovačkih vrata, koja je prilično pokrivena kršom, ali pruža prelijep pogled na panorame obližnjih planina. GPS je već pokazivao da smo prešli oko 11 km. Stigli smo ispod vrha Male ćabe i odlučili smo se popeti na vrh, iako to nije bio prvobitni plan. Nakon 20-tak minuta naglog uspona kršom, stigli smo. Vrijeme nas je prilično poslužilo, mada smo ušli u sivi oblak i nismo baš mogli potpuno uživati u pogledu sa vrha. Nakon kratke pauze, započeli smo silazak i povratak grebenom sa druge strane, koji je bio uglavnom nezahtjevan, sa povremenim predjelima krševitih dijelova. Vratili smo se kroz šumu i prvobitno blato, koje nam ipak nije pokvarilo uživanje u prelijepim predjelima Treskavice.