Treskavica (3 vrha - Pasina planina, Mala Caba, Vrh Oblik, 4 jezera Veliko, Platno, Crno, Zmijsko )

Kad sam se pripremao za Treskavicu primjetio sam da se uglavnom koristi nekoliko standardnih ruta iz najcesce tri razlicita pravca. ako se ide od Turova jedna ruta ide oko jezera i obuhvati vrh Oblik 1876 m, druga obuhvata veliko jezero i vrh Malu Cabu. Ako se ide od Damjanovica onda se obidje greben sa nekoliko vrhova od preko 2000 m Barice , Djevigrad , Mala Caba i eventualno se spusti na drugu stranu preko jezera na Turove i ta ruta je duga ali obuhvati najvise vrhova i jezera i zahtjeva dodatni prevoz.
Najblizi put do Male Cabe jeste iz pravca Rakitnice, i obicno se vrati istim putem nazad.

"Problem" kod Treskavice je slican kao i kod Prenja, pristup je moguc iz mnogo razlicitih pravaca, ali su vrhovi uglavnom dosta udaljeni od mjesta dokle se moze obicnim autom i onda je sve dosta vremenski ograniceno.
Mi smo planirali to da premostimo angazujuci terensko vozilo koje bi nas prebacilo sto dalje-do Skoka iznad doma Runolist, tako da preskocimo ne toliko zanimljiv dio puta i stignemo obici sto vise, po mogucnosti sva jezera , Malu Cabu, Oblik i jos neki vrh usput.
Za organizaciju prevoza mozete potraziti Germu u Turovima i sve se dogovoriti.
u vezi sa obilazenjem toga "sto vise" postoji i anegdota.
Kad smo sjeli u Trnovu pred kretanje da popijemo kafu, sreli smo policajca koji se interesovao za to gdje idemo. kad smo mu rekli sta sve planiramo odmahno je ljutito rukom i reko to nije moguce, niste vi nikad bili gore, Caba i Oblik su skroz na razlicitim stranama planine.
Nije pomoglo ni sto smo mu rekli da imamo prevoz na dijelu puta.
Naravno uspjeli smo to i planinarskim rjecnikom sati hoda, predjenih kilometara i akumulirane elevacije , bila je zahtjevna tura, ali se moze naci i zahtjevnijih iz tog podrucja. Poslije smo po vozacu koji nas je vozio poslali poruku policajcu da je moguce :)

Uglavnom krenuli smo od Skoka dokle vas iz Turova terensko auto dovuce za pola sata. Staza je dobro oznacena, ide lagano uzbrdo i vodi do predjela oko Velikog jezera, prije raskrsnice i znaka na Sisanu ima putokaz za Suhu Lastvu oznacen sa crveno žutom markacijom. mi smo dosli do Sisana pa se vratili prateci tu markaciju. Odmah da kazem da je pristup vrhovima Mala Caba i Pasina planina puno laksi sa te strane, a usput vidite i Platno jezero. Staza je odlicno markirana, skretanja za vodu su oznacena plavom markacijom, sto nisam sretao cesto i odlican je princip razlikovanja staze za vodu od one prema vrhovima, npr s tim mozete imati malo problema na Prenju, kad odredjene staze vode samo do vode i tu zavrsavaju, a vi ne znate razliku.
staza, kao i vecina ove godine nije bas puno koristena pa je dosta zarasla i visoke stabljike maline i drugog bilja , pogotovo kad idete ujutro i kad je rosa mogu dosta otezati kretanje. nece pomocu ni gamasne, posto su stabljike dosta visoke. ipak kad prodjete donji dio staze blizi velikom jezeru, prodjete kroz shumu i na gornjem dijelu staze, otprilike od mjesta gdje vidite platno jezero rastinje je nize i to vise nije problem. tu , u gornjem dijelu smo naisli na svjezu brusnicu i borovnice koje su vec bile u zamaku.
staza se lagano penje i kad izadjete na Suhu Lastvu, osim sto vidite dosta lastavica, popnete se na plato odakle su vrhovi Pasina planina i Mala Caba sa prekrasnim pogledima na Treskavicu i okolne planine lako dostupni.
Od Male Cabe, ciji smo plato obisli, staza vodi malo ulijevo, a zatim preko dijela sa osutim kamenjem udesno do raskrsnice koja se zove Hercegovacka vrata na kojoj i nije naznacen put za Jezera, ali se vidi oznacena dobro utabana staza pravo (lagan na desno) u odnosu na pravac u kojem dolazite.
Poslije Usljivih vrela preko livade vec su markacije pomalo rjedje i jedna se odvaja nize prema jezerima, a druga je slabije oznacena vise, ali staze su dosta utabane, vizuelno je sve vidljivo i ne mozete pogrijesiti. Vecina ljudi krecuci se od jezera bira te staze za uspon na Malu Cabu.
kod Velikog jezera skrenete lijevo prema Crnom jezeru, i desno od Crnog jezera postoji oznacena staza za vrh Oblik. Markacija se pomalo izgubila, staza je zarasla, ide dijelom kroz kleku, ali pratite put za Turovski Stan i Oblik je i vizuelno vidljiv sa staze. Kod izvora Trokun skrenete desno i opet pratite stazu kroz kleku do vrha.
Poslije vrha spustate se lagano , stazom kojoj se markacija uglavnom izgubila koja vodi iznad samog grebena. odozgo je vidljivo Zmijsko jezero i livada Turovski stan gdje se trebate spustiti. idete tako ivicom grebena skoro do sume i malo prije sume ugledacete isto tako zaraslu stazu koja se spusta cik cak kroz ovcije zdrijelo i vodi prema Turovskom stanu i Zmijskom jezeru. staza je dosta uska, skliska i morate biti veoma oprezni u silasku. mozda je bolje u planiranju rute planirati da tom stazom prodjete sa suprotne strane u usponu. u sumi se nakratko opet pojave markacije ali one mahom vode do samog Zmijskog jezera. vecina ljudi ne skrece prema jezeru, nego u momentu kad ga ugleda produzava pravo do livade Turovski stan gdje je raskrsnica na kojoj se skrece desno u sumu prema domu Sustavac i Turovima.
mi smo ipak pratili markaciju prema jezeru, obisli ovo veoma osobeno i interesantno jezero kraj kojeg se nalazi i lovacka ceka na drvecu i po obilasku jezera markacija se opet gubi i tesko prati u sumi. onda smo se po gpsu drzali vise lijevo dok nismo dosli do dobro utabane i odlicno markirane staze za Sustavac. nju je tesko promasiti. na njoj se ide desno i tu se prodje kroz prekrasnu, bajkovitu, rijetku, mjesovitu sumu kojom se krecete i vise od sat vremena do prvih puteva na kojima idete udesno prema Sustavcu. citavo vrijeme staza se lagano spusta pa je kretanje kroz shumu bas ugodno.
Tu staza vodi i kraj ratnih linija i iskopanih rovova i zemunica kao podsjetnik na prethodni nemili period.
inace na Treskavici je takvih podsjetnika mnogo, i na samim vrhovima mozete naci iskopane mine i ostatke od granata kao podsjetnik na isto.
Opreza naravno nikad dosta i na vecini trackova sa Treskavice naicete na brojna upozorenja na zaostale mine, na poziv na oprez, na to da ni milimetar ne skrecete sa staze, da ne idete bez vodica i slicno. Opravdano svakako, ali cu ipak ovdje to malo ublaziti i reci da je vecina staza markirana i dobro utabana, da je dosta ljudi tu vec proslo, sve je prepuno ljudi koji se krecu, i naravno uz neophodan oprez i neudaljavanje od tih markiranih staza kojih je dosta, mozete ipak uzivati u ljepoti ove prekrasne planine.
a imate dole i sliku markiranih staza i objekata.

Treskavica je jedna od nekoliko planina gdje ne morate voditi puno racuna koliko cete vode ponijeti, imate vrela koji imaju dobar protok vode u svako doba godine