Sv Ilija Pelješac

Poluotok PELJEŠAC zapravo je ozbiljna planina i sa svojih 75 km jedna od najdužih u Hrvatskoj. Ima sva obilježja otočkih planina jer je sa svih strana okružen morem, te samo uskom stonskom prevlakom spojen s kopnom.

Po ulasku u Orebić na Pelješcu, prođe se glavnom pristupnom cestom čitav grad i skrene desno na označenom skretanju za Sv. Iliju i zaselak Ruskovići. Ovaj lokalni strmi put nas vodi do franjevačkog samostana Gospe od Anđela, te pored lijepe kapelice Gospe od Kamena među stoljetnim čempresima gdje možete ostaviti auto. Do samostana se može stići i pješice iz Orebića za 20 min. Putokaz i markacija nas odavde usmjeravaju dalje niz cestu te između kuća na označenu planinarsku stazu. Staza je u početku strma i na siparu, a zatim sa nešto krupnijim pjeskom koji se na kraju pretvara u kamenjar. Markacija je jasna, ali gotovo da i nije ni potrebna jer je staza građena i izvrsno uređena. Zbog južne orjentacije treba izbjegavati prolazak ovim dijelom staze za velikih vrućina. Staza obilazi čitavo brdo i postaje nešto blaža te prolazi kroz lijepu šumu bora i crnike. Na oko sat vremena do vrha u šumi se nailazi na raskrižje staza za Nakovana i Viganj. Staza se dalje strmije pruža kroz šumu do Lugarnice ili tzv. „Stare kućice“ PD Sv. Ilija Orebić na 800 m/nm. Odavde se staza uspinje bez vegetacije do vrha na 961 m/nm, a isplati se krenuti i malo dalje do vidikovca na 936 m/nm . Pogled s vrha naprosto je nevjerojatan i pruža se prema atraktivnom grebenu Pelješca, prema otocima Mljet, Korčula i Hvar, prema Neretvanskom kanalu i Biokovu. Posebno je lijep pogled na mjestašce Duba na sjevernoj strani poluotoka.Na vrhu se nalazi ploča u stijeni koja označava ime vrha i nadmorsku visinu te drveni križ i metalni žig u stijeni. Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo.