Bosanski i Crnogorski Maglić: Uspon alpinističkom rutom sa Prijevora, spust preko Trnovačkog jezera
near Slavigora, Republika Srpska (Босния һәм Герцеговина)
Viewed 252 times, downloaded 5 times
Trail photos
Itinerary description
Imali smo savršeno toplo i vedro, jesenje, oktobarsko vreme, pa smo odlučili da Maglić penjemo alpinističkom rutom od Prijevora, a spuštamo preko Trnovačkog jezera. U pitanju je veoma teška staza, sa mnogo tehničkih elemenata i deonica, koja zahteva ozbiljno iskustvo i poznavanje tehnika kretanja u steni. Ni slučajno ne krećite ovom stazom ukoliko ste početnik ili rekreativac. Za kretanje ovom stazom savetuje se nošenje penjačke kacige, zbog mogućeg odrona kamenja iznad vas, ali i zbog samog stepena rizika koje kretanje ovom rutom nosi.
Trek počinje na Prijevoru. Do Prijevora se stiže makadamskim putem koji kreće od Tjentišta, a dug je oko 16 km. Put je u lošem stanju, ali ako imate visoko vozilo, kretaćete se bez većih problema. Mi smo išli Dasterom koji nije terenac, ali je dovoljno visok, i vozili smo oko 30-40 km/č većinu vremena. Nakon nekoliko kilometara, doći ćete do rampe i granične patrole, gde ćete platiti 5 evra po osobi i 1 evro po kolima. Čika graničar je bio jako fin i imao mnogo razumevanja za nas koji nismo poneli sitninu. Spremite ovaj novac unapred!!! Nastavili smo dalje i do Prijevora stigli za manje od sat vremena. Ostavili smo auto na parkingu i zaputili se uzbrdo, stazom koja vodi iznad parkinga. Staza neko vreme vijuga kroz šumu, onda kroz nisko rastinje, i veoma brzo izlazi na kamen, odnosno u početku sipar. Staza je sve vreme veoma, veoma strma. Kada dođete do čvrste stene, tu je pravi trenutak da sklopite štapove, stavite kacige i pripremite se za oko dva sata epskog, fantastičnog i veoma tehnički zahtevnog penjanja kroz eksponiranu stenu. Neke od sajli koje su prethodnih godina pucale, sada su uklonjene, i ne možete se naći u situaciji da se uhvatite za puknutu sajlu i rizikujete pad. Sve sajle koje su ostale su dobro pričvršćene. Svakako se preporučuje da se hvatate za stenu što više, tako ćete imati bolji balans i osećaj kretanja, nego držeći se za sajlu koja ima prazan hod. Ja bih preporučila i korišćenje rukavica za feratu, meni su mnogo koristile. I biciklističke bi poslužile svrsi. Za mene je bilo iznenađujuće kako smo naglo izašli iz stene pravo na vrh. Čim se iskobeljate iz kamena na prvu, još uvek veoma strmu travnatu površinu, vrh vas čeka na nekih 50-ak metara.
Nakon slikanja i pauze na vrhu, odlučili smo da posetimo i Crnogorski Maglić. Na planini Maglić nalazi se granica između Crne Gore i BiH. Ona prolazi između dva najviša vrha na ovoj planini. Sa bosanske strane, bosanski Maglić je najviši vrh u BiH, mada to nije najviši vrh same planine Maglić. Odmah preko granice, na svega 15-ak minuta hoda od najvišeg bosanskog vrha, nalazi se dosta pitomiji crnogorski Maglić, koji je nekoliko metara viši od bosanskog, i zapravo je najviši vrh na ovoj planini. Posetili smo i njega, pa krenuli prekrasnom i laganom grebenskom stazom ka Trnovačkom jezeru. Kada stignete do jezera, odnosno kada ga opazite sa visine, pomislićete da ste već stigli. Ne dajte se prevariti. Od prvog pogleda na jezero, pa do samog jezera, čeka vas duga, izuzetno strma staza, gotovo u potpunosti nasuta siparom, i duga minimum sat vremena, u zavisnosti od vaše brzine kretanja. Ova staza nas je namučila više nego što smo očekivali. Kad smo konačno došli na jezero, i tamo su od nas tražili da se evidentiramo i platimo po 1 evro za ulazak u park prirode Piva. Tada je već bilo kasno popodne, i mislili smo da ćemo očas posla preći ostatak staze do Prijevora i do kola, i tako zatvoriti krug, ali uskoro je pao mrak, pa smo izvadili lampe i po mraku hodali do kola. Od jezera do Prijevora nam je trebalo oko dva sata, jer smo bili nešto sporiji zbog mraka.
Stigli smo na Prijevor oko 8 uveče, tačno 11 sati nakon što smo pošli sa istog mesta. Uspon je protekao uspešno, bez problema, a mi smo bili presrećni i prepuni utisaka. Ovo je jedan od tehnički najzahtvevnijih uspona na kojima sam bila, ukoliko ne računam via ferate i alpinističko penjanje, kao i jedan od najlepših i najuzbudljivijih dana ove sezone. Savršena staza i savršen dan.
Trek počinje na Prijevoru. Do Prijevora se stiže makadamskim putem koji kreće od Tjentišta, a dug je oko 16 km. Put je u lošem stanju, ali ako imate visoko vozilo, kretaćete se bez većih problema. Mi smo išli Dasterom koji nije terenac, ali je dovoljno visok, i vozili smo oko 30-40 km/č većinu vremena. Nakon nekoliko kilometara, doći ćete do rampe i granične patrole, gde ćete platiti 5 evra po osobi i 1 evro po kolima. Čika graničar je bio jako fin i imao mnogo razumevanja za nas koji nismo poneli sitninu. Spremite ovaj novac unapred!!! Nastavili smo dalje i do Prijevora stigli za manje od sat vremena. Ostavili smo auto na parkingu i zaputili se uzbrdo, stazom koja vodi iznad parkinga. Staza neko vreme vijuga kroz šumu, onda kroz nisko rastinje, i veoma brzo izlazi na kamen, odnosno u početku sipar. Staza je sve vreme veoma, veoma strma. Kada dođete do čvrste stene, tu je pravi trenutak da sklopite štapove, stavite kacige i pripremite se za oko dva sata epskog, fantastičnog i veoma tehnički zahtevnog penjanja kroz eksponiranu stenu. Neke od sajli koje su prethodnih godina pucale, sada su uklonjene, i ne možete se naći u situaciji da se uhvatite za puknutu sajlu i rizikujete pad. Sve sajle koje su ostale su dobro pričvršćene. Svakako se preporučuje da se hvatate za stenu što više, tako ćete imati bolji balans i osećaj kretanja, nego držeći se za sajlu koja ima prazan hod. Ja bih preporučila i korišćenje rukavica za feratu, meni su mnogo koristile. I biciklističke bi poslužile svrsi. Za mene je bilo iznenađujuće kako smo naglo izašli iz stene pravo na vrh. Čim se iskobeljate iz kamena na prvu, još uvek veoma strmu travnatu površinu, vrh vas čeka na nekih 50-ak metara.
Nakon slikanja i pauze na vrhu, odlučili smo da posetimo i Crnogorski Maglić. Na planini Maglić nalazi se granica između Crne Gore i BiH. Ona prolazi između dva najviša vrha na ovoj planini. Sa bosanske strane, bosanski Maglić je najviši vrh u BiH, mada to nije najviši vrh same planine Maglić. Odmah preko granice, na svega 15-ak minuta hoda od najvišeg bosanskog vrha, nalazi se dosta pitomiji crnogorski Maglić, koji je nekoliko metara viši od bosanskog, i zapravo je najviši vrh na ovoj planini. Posetili smo i njega, pa krenuli prekrasnom i laganom grebenskom stazom ka Trnovačkom jezeru. Kada stignete do jezera, odnosno kada ga opazite sa visine, pomislićete da ste već stigli. Ne dajte se prevariti. Od prvog pogleda na jezero, pa do samog jezera, čeka vas duga, izuzetno strma staza, gotovo u potpunosti nasuta siparom, i duga minimum sat vremena, u zavisnosti od vaše brzine kretanja. Ova staza nas je namučila više nego što smo očekivali. Kad smo konačno došli na jezero, i tamo su od nas tražili da se evidentiramo i platimo po 1 evro za ulazak u park prirode Piva. Tada je već bilo kasno popodne, i mislili smo da ćemo očas posla preći ostatak staze do Prijevora i do kola, i tako zatvoriti krug, ali uskoro je pao mrak, pa smo izvadili lampe i po mraku hodali do kola. Od jezera do Prijevora nam je trebalo oko dva sata, jer smo bili nešto sporiji zbog mraka.
Stigli smo na Prijevor oko 8 uveče, tačno 11 sati nakon što smo pošli sa istog mesta. Uspon je protekao uspešno, bez problema, a mi smo bili presrećni i prepuni utisaka. Ovo je jedan od tehnički najzahtvevnijih uspona na kojima sam bila, ukoliko ne računam via ferate i alpinističko penjanje, kao i jedan od najlepših i najuzbudljivijih dana ove sezone. Savršena staza i savršen dan.
Waypoints
Comments (1)
You can add a comment or review this trail
@Ratko Peric Hvala puno na komentaru, drago mi je da vam se staza dopala. Čisto iz radoznalosti - zašto 4 zvezdice? Mislim da je moj trek sa Maglića jedan od najdetaljnije opisanih i sa najviše fotografija na Wikilocu. Pošto uvek želim da unapredim kvalitet svojih trekova, značilo bi mi da znam šta je moglo da bude urađeno bolje. Hvala! :)